Žučni hrast (Quercus faginea)

El žuč to je drvo koje možemo naći u mediteranskoj regiji. Zapravo je tipično za Pirinejski poluotok i sjevernu Afriku. To je vrlo lijepa biljka, koja iako ima spor rast, ima tako visoku ukrasnu vrijednost da se isplati kupiti primjerak i posaditi ga u vrt.

Daje dobru hladovinu i vrlo je otporan. Znamo li to? 🙂

Porijeklo i karakteristike

Naš glavni junak je drvo čiji je naučni naziv Quercus faginea koji je u narodu poznat kao žuč, hrast carrasqueño ili Valencian hrast. Izvorna je biljka mediteranske šume, nalazi se u zapadnom mediteranskom regionu, posebno na Iberijskom poluotoku. Možemo uživati ​​i na Majorci, tačnije u Puigpunyentu, ali vjeruje se da ti primjerci potječu od drugih koji su bili zasađeni u prošlosti.

Dostiže visinu od 20 metara, s manje ili više uspravnom krošnjom sastavljenom od polulistopadnih listova sjajno zelene boje na gornjoj površini i blijede na donjoj strani, nazubljenog ruba. Cvijeće se skuplja u grupe na visećim mačkama. Plod je žir koji niče na kratkim peteljkama.

Kakve brige imaju?

Ako želite imati kopiju, preporučujemo vam da joj pružite sljedeću pažnju:

• Lokacija: vani, na suncu ili u polusjeni.
• Zemlja: krečnjak, sa dobrom drenažom.
• Navodnjavanje: 2-3 puta sedmično ljeti, a ostatak godine svakih 6-7 dana.
• Pretplatnik: od proljeća do kasnog ljeta, organska gnojiva (kompost, stajnjak biljojedih životinja, itd.) mogu se dodavati jednom mjesečno. Preporučujem da se ne odlučite za samo jedan tip, ako se ne razlikujete, na ovaj način možete imati bolji razvoj i rast.
• Množenje: sjemenom u jesen. Posejati u gredicu napolju. Klijat će na proljeće.
• Rustičnost: podnosi hladnoću i mraz do -10ºC. Takođe se dobro podnosi vrućini (38-40ºC ukoliko ima vode).

Jeste li znali quejigo?