Da li je oksid gvožđa dobar za biljke?

Biljke su živa bića kojima je potreban niz hranjivih sastojaka da bi mogli normalno obavljati svoje funkcije. Nekima su potrebni u većim količinama nego drugima, ali svi su im vrlo važni, uključujući željezo koje se smatra mikroelementom. Kad im nedostaje, listovi brzo požute, a zatim porumene i konačno otpadnu. I inzistiram, to je "samo" mikronutrijent. Da bismo izbjegli probleme, objasnit ćemo koju funkciju ima i zašto se ne preporučuje davanje istih oksid gvožđa. Mnogi ljudi šire glasine da se biljni oksid može davati biljkama u obliku zalijevanja.

Stoga ćemo vam u ovom članku reći sve što trebate znati o željeznom oksidu u biljkama.

Koja je njegova funkcija?

Željezo (Fe) je važan mikrohranjivi sastojak smanjiti nitrate i sulfate biljke. Šta više, pomaže u proizvodnji energije, i, ono što odmah vidimo kad nedostaje: do stvaranja hlorofila (zeleni pigment lišća). Mora se jasno reći da se ne koristi u sintezi, ali je presudno da lišće i mlade stabljike imaju onu zdravu zelenu boju.

Mora se uzeti u obzir da ga biljke, kao mikrohranjivi sastojci, trebaju u manjim količinama u odnosu na druge primarne ili sekundarne hranjive sastojke. Uprkos tome, to je prilično važno za zdravlje i rast biljaka. Dostupnost toga ovisi o pH podloge. Ako je supstrat previše bazičan, pa ima mnogo veći pH, štetiće ugrađivanju ovog mikroelementa u biljke.

Što se tiče njegove funkcije, sastojak je nekoliko enzima i nekih pigmenata. Pored toga, pomaže u smanjenju nitrata i sulfata i regulira proizvodnju energije u postrojenju. Iako se ne koristi direktno u sintezi klorofila, obično je neophodan za njegovo stvaranje. Dakle, nedostatak ovog minerala obično se manifestuje klorozom u novijim listovima.

Koji su simptomi nedostatka željeza?

La nedostatak gvožđa u biljci obično se manifestuje sa intravenska kloroza u lišću koje je novo. Prije svega je utvrditi uzrok ovog nedostatka. Morate ispitati korijene. Ako je korijenje izraženo viškom navodnjavanja, možda neće služiti za efikasnu apsorpciju hranjivih sastojaka. Važno je dopustiti da se supstrat presuši između navodnjavanja kako bi se smanjio stres na biljku. Na taj način možemo izvršiti odgovarajuću primjenu fungicida koji djeluje zasićenjem kada su korijeni biljke bolesni. TO

Ako korijenje ne pronađe dovoljno željeza u tlu, prvo što ćemo vidjeti je a progresivno žuti lišće. U principu, oni će biti samo najnoviji, ali problem će se postupno širiti na ostale.

Ostali simptomi koje ćemo primijetiti su:

• Usporavanje rasta
• »Tužni« aspekt biljke
• Pojava štetočina i / ili bolesti

Da li je dobra ideja primijeniti željezni oksid na njih?

Ne. Ne mogu asimilirati rđu, pa nema smisla primjenjivati ​​je. Pored toga, da bi bila korisna, morala bi se smanjiti i prenijeti u druge rastvorljive oblike. I to da se ne spominje da možda nemamo željezo, već mesing ili neki sličan metal. Kao da to nije dovoljno, ako nosi olovo ili druge teške metale zagađivali bismo okolinu.

Voda od željeznog oksida

Ono što možemo je koristiti navodnjavanje vodom željeznog oksida. Ta se voda dobiva uvođenjem hrđavih čavala u vodu tako da se sve čestice rasprše. Na kraju svi oni na kraju prođu u vodu i može se zalijevati vodom koja ima preveliku dozu ovog mikronutrijenta.

Mnogi ljudi sumnjaju da li je ova praksa pogodna za zdravlje biljaka ili ne. Mora se uzeti u obzir da one biljke kojima su potrebna kiselija tla ili se ne uzgajaju u kiselom okruženju imaju tendenciju da imaju nedostatak željeza. Dakle, pogodno je primjenjivati ​​ovu vrstu vode s oksidima da nadoknadi ovu količinu minerala. Javlja se i kod onih biljaka koje se zalijevaju vodom, od onih najtvrđih koje imaju puno kreča.

Kada biljku često zalijevamo tvrdom vodom, pH počinje malo po malo rasti i počinje se javljati hloroza željeza, što rezultira žutilom lišća. Kada postoje simptomi žutog lišća, to je zbog nedostatka željeza. Time što biljka nema odgovarajući pH i sprečava je da apsorbira željezo. To znači da ovi simptomi nisu rezultat nedostatka željeza, već upravo to je zato što mu ovaj visok nivo pH omogućava apsorpciju.

U tim slučajevima, ako imamo posla s dodatnim željeznim oksidom zahvaljujući vodi u koju smo uronili zahrđale nokte, dat ćemo preveliku dozu ovog minerala i olakšat ćemo njegov oporavak. Nije loše staviti biljnu vodu na biljke, ali u stvarnosti se može postići isti rezultat upotrebom željeznog kelata i željeznog sulfata. Korištenje ovih spojeva je mnogo brža i neposrednija praksa. Takođe je mnogo sigurnije za biljku.

Kako rešiti problem?

Najučinkovitiji - i najbrži - način rješavanja problema nedostatka željeza je pružanje keliranog gvožđa. Ovo se prodaje u rasadnicima i baštenskim prodavnicama (takođe ovdje), pa nam neće biti teško da ga pronađemo.

Jednu ili dvije male kašike (od kafe) razrijedimo u 5 litara vode i vode. A ako nas ovo još uvijek ne uvjeri puno, možemo to platiti gnojivima za kisele biljke (možete ga kupiti ovdje), slijedeći naznake navedene na pakovanju.

Kao što vidite, željezov oksid u vodi može biti rješenje nedostatka ovog minerala. Nadam se da ćete s ovim informacijama saznati više o željeznom oksidu i njegovom značaju za biljke.