Među različitim prepoznatljivim veličinama bonsai tehnike možemo naći one poznate kao mama, odnosno one koje u visinu ne prelaze 15 cm. U prirodi možete pronaći drveće koje zbog uslova koji su na njih utjecali ostaju kao malo drveće. Iako je također istina da je u Japanu kultura posjedovanja sve manjih biljaka nešto što im se jako sviđa i što s vremenom usavršavaju do krajnjih granica ... nevjerovatno.
No, vratimo se temi koja nas se dotiče, mini bonsaiju ili mame. Ova vrsta bonsaija je najzahtjevnija, ona kojoj je najpotrebnija, budući da je u mini tacni i ima tako malo podloge, treba vrlo često zalijevanje i specifične uvjete uzgoja.
Mame se ne razlikuju više nego po veličini u odnosu na ostale bonsaje. Moraju imati i specifičan stil i koristiti kvalitetnu podlogu, pogodnu za klimu u kojoj ćete živjeti. I naravno da moraju biti u inostranstvu. Ne zaboravimo da su to drveće, da su živa bića i da nisu genetski programirani da budu u zatvorenom.
Ali bit će vrlo važno da ga puno gledamo, jer kao što smo već rekli, treba vrlo često zalijevanje. Za pravilno zalijevanje možemo koristiti prskalicu ili plastični špric koji se prodaje u apotekama.
Preporučuje se zaštita od propuha, pa ćemo spriječiti da se podloga isuši više nego što bi trebalo, a stablo može biti oštećeno. Isto tako, da bismo ljeti duže zadržali vlagu, ispod možemo postaviti tanjur ili poslužavnik koji ćemo ukloniti nakon pola sata zalijevanja.
Iako ga vidimo tako malog, da bi imao oblik bonsaija, trebat će nam da ga radimo kao takav, poštujući uvijek dovoljno vremena za uspješno izvođenje svake akcije.